Kava je revolucionarno piće!

Objavljeno: 20/12/2010 • Autor: redakcija • Oznake: , ,

Podijelite s nama mišljenje o sljedećoj zanimljivoj teoriji:

Gledajući povijesno političko događanje, čini se da je kava usko povezana s važnim promjenama u svjetskoj povijest. Kava je ubrzivač! Kava je katalizator i ubrzivač ljudskog uma.
Što je zajedničko Francuskoj revoluciji i američkoj izjavi o neovisnosti i drugim velikim temeljnim promjenama u zadnjih 250 godina?

KAVA!

Uočljivo često postala je kava za narod lako dostupna prije velikih političkih promjena. Britanski su kolonijalni gospodari okupirali Ameriku. Što je narod tada pio? Pivu, jabučni mošt i čaj. I tek kada je svake godine sve više i više kave bilo uvezeno u Ameriku, došlo je do ustanka. Godine 1773. u Bostonu, 90 Amerikanaca maskiralo se u Indijance i pobacalo s trgovačkog broda Dartmouth stotine vreća čaja u more. Bio je to njihov protest protiv visoke uvozne carine koju je Amerikancima naložio britanski parlament. Ovaj događaj, poznat kao Boston Tea Party, bio je početak američkog rata za nezavisnost. Amerikanci su složili svoju Deklaraciju nezavisnosti i osudili ispijanje čaja kao nepatriotsko. Kava je postala nacionalni napitak i Amerikanci su od tada najveći konzumenti kave. Upravo je to bio početak američkog gospodarskog čuda. Sada bi se mogli zapitati kakve veze kava ima s ustankom, ako je kava proglašena nacionalnim napitkom tek nakon pobune. Istina je da su Amerikanci već puno ranije zavoljeli kavu. Već su se oko 1720. godine širom Južne Amerike proširile sadnice kave. Amerikancima je bilo puno jeftinije kupiti kavu od svojih susjeda s juga nego skupi čaj koji su im Britanci donijeli iz Azije. Tako su Amerikanci polako sve više zavoljeli kavu. Zašto? Jer su taj crni napitak zasladili! Taj crni i slatki napitak u usporedbi s pivom djeluje kao energetska injekcija. U isto su vrijeme George Washington i njegovi saveznici radili na svojoj revolucionarnoj ideji u Merchants Coffee Houseu. Ondje se rodio prvi demokratski ustav, a upravo je kava bila njezin motivator.

Možda je bum kave tada bio slučajnost!? Mislimo da ipak nije, jer je cijela civilizacija europskog starog i srednjeg vijeka konzumirala samo pivu, vino i mošt. Za otrežnjenje nije postajalo ništa. U Francuskoj je dan običnog čovjeka počeo s pivom, kao što je s pivom svaki dan i završavao. Za doručak se jela juhu od pive, za ručak riba ili kobasice kuhane u pivi i na večer jaja u pivi. Čistoći pive vjerovalo se više nego prljavoj vodi za piće. U čemu je stvar? Ljudi su bili flegmatični, a alkohol im je pomogao s njihovom frustracijom o potiskivanju.

A zatim: Preko noći su se vinotočja pretvorila u kavane! Ako su do tada ljudi išli na ta mjesta da zaborave na stvarnost, onda su je sada imali jasno pred sobom. Bivša mjesta zamagljivanja uma postala su mjesta u kojima se počelo razmišljati, diskutirati i ispitivati. Samo u Parizu je broj kavana brzo porastao. Ondje ih je 1780. godine bilo već 800. Gdje su se sastajali buntovnici? Na kavi! Uspaljeni govornici i histerično rječkanje. Kava je zamijenila noć za dan. Po noći se svađalo, raspravljalo i planiralo. Urota i revolucija su rasle paralelno s nesanicom. Robespierre i njegovi prijatelji sreli su se u kavani. Vrata kavane Corazza i Hottot bila su otvorena za nove ideje i nove načine razmišljanja. Bila su to mjesta za utopiste i revolucionare. Sve je više ljudi krenulo prema ovim dvoranama prosvjećivanja. I što se dogodilo direktno prije napada na Bastille? – Govor Camille Desmoulins na stolu u Cafe de Foy! Početak prosvjećivanja bio je povezan s mirisom kave!

Zašto onda, na primjer, nije bilo revolucije u Njemačkoj, i ondje se pila kava? Stvar je u tome da se u Njemačkoj pilo strašno razrjeđenu kavu. Točnije, pripremala su se tek dva zrna kave na jednu šalicu, a često samo i surogat kave od pržene cikorije. Tu je moglo doći samo do jako vodene revolucije. Revolucionarne snage u Njemačkoj bile su preslabe. Godine 1850. pilo se u prosijeku 52 litre rakije po stanovniku (računajući i djecu, bolesne i bebe). Iz toga proizlazi da su muškarci pili mnogo više. I onda su nakon dugih noći ispijanja rakija pili vodenastu kavu. Rezultat je bio jasan: vegetirati i ne protestirati!

No, na kraju je miris kave ipak utjecao i na Njemačku. Kava je poticala na industrijsku revoluciju i ekonomsko napredovanje Pruske. Taj se miris širio po cijeloj Europi. Madridska je revolucija počela je u Cafe Lorenzoni. Karl Marx napisao je Das Kapital uz ogromne količine kave. Atentat u Sarajevu, što je dovelo Europe do prvog svjetskog rata, bio je planiran u jednoj bečkoj kavani. Svugdje gdje je bio prisutan miris kave, došlo je do ubrzanja i promjene.

Pitamo se zašto taj efekt ne proradi svugdje. I na to ova teorija nudi svoj odgovor. Taj efekt ubrzanja funkcionira samo u hladnim regijama. U Europi, Sjevernoj Americi i Australiji kofein još može zagrijavati duše. Tamo gdje je vrućina obilježje svakodnevice – Afrika, Indija, Indonezija, tamo daljnje ugrijavanje uma vodi samo do radikalnosti i kaosa.

Ako povjerujemo u ovu teoriju povezanosti političkih promjena i kave, onda nam odgovorite što želite za našu lijepu Hrvatsku; Bolju kavu u Saboru? Više kave za svakoga? Jeftinije kave u kafićima? Viva kava!

Vaš oglas ovdje?

Još nema komentara, Vi možete biti prvi!

Ostavite komentar