Once around the world! part I

Objavljeno: 17/02/2011 • Autor: redakcija • Oznake: , ,

Putovanje oko zemaljske kugle!

Danas se svugdje može kupiti coffee to go, no prije stotinu je godina to bilo nezamislivo dok se je jedan pastir čudio svojim preaktivnim kozama.

Danas nam je kava tako naravna da uopće ne razmišljamo kako je stigla do nas. Prije nego što smo mogli uživati u crnom napitku, kava je morala proći dugi put oko svijeta. Od Afrike, kroz arapski svijet, preko Južne Amerike i Azije, preko Venecije, Pariza, Beča i Detroita, svako je mjesto za sebe bilo važna stanica u puzlama današnje kulture kave.

Ova je povijesna priča o kulturi kave povezana mitologijama i legendama koje nastaju uvijek kada su avantura i egzotika u igri, a kod kave valjda kao ni kod jedne druge namirnice.

Sve je počelo u Africi, u jednoj regiji koja je i danas opet poznata po vrhunskoj kavi i koja se smije zvati najstarijom zemljom kave Arabike: Etiopija, točnije regija Kaffa, čije ime najvjerojatnije nema veze s nazivom coffee, Kaffee, kava. Domaćini tog područja na granici Arabije i afričkog svijeta, poznati su pod nazivom Abessinier i šire legendu o otkriću kave od generacije do generacije. Skoro sve te legende vrte se oko jedne vrste stoke koja jede njima nepoznate bobice. Priča je više-manje svima poznata.

Kako god je kava otkrivena, sigurno je da je njezino uzbuđivajuće djelovanje već u 9. stoljeću našlo svoje korisnike. Da će voćno meso bobice biti jednog dana onaj dio koji se baca i da će zrno kave koje je u stvari koštica tog voća biti objekt strasti, tada si još nitko nije mogao zamisliti.

Znanje o kavi se brzo širilo. U 10. stoljeću prvi put je pismeno spominje arapski doktor Rhazes. Tako nije bilo čudno da su ljudi počeli istraživati različite načine iskorištavanja djelovanja tih čarobnih bobica. Na početku su se bobice mljele i umiješale u životinjsku mast i potom služile kao obrok. Najbitnija ideja iz današnje perspektive je valjda ta da je netko došao na ideju preliti bobice vrućom vodom i tako složiti neku vrstu napitka. Tko je došao na ideju koristiti zrna umjesto cijele bobice i njih pržiti, danas se ne zna i samo se nagađa. Najvjerojatnije su bobice nekome pale u vatru i taj miris koji se širio se tako sviđao da je sljedeći put namjerno išao pržiti bobice ili zrna. U svakom je slučaju to bilo jako davno. Navodno su arheolozi prije nekog vremena pronašli u Julfaru jedno prženo zrno kave u sloju zemlje iz 12. stoljeća. Time bi pržena kava bila stara 900 godina!

Kava stiže u arapski svijet

Zbog pozicije Absessinije, jugozapadno od Arabije i zbog prometnog trgovanja među nomadima, bilo je samo pitanje vremena kada će i muslimani čuti za kavu. Od 1450. do 1600. godine kava je osvojila arapski svijet. Oko 1500. godine kava je osvojila Meku, Medinu, Siriju, Aden i Kairo. Godine 1554. kava je stigla u Tursku. Fratari su profitirali od kave jer sada su mogli ostati budni cijelu noć i moliti. Važnost kave je rasla i u kućanstvima. Rituali gostoljubiteljstva postali su nezamislivi bez kave. Arapi su počeli saditi kavu, čak u brdima Jemena, izgradili umjetno navodnjavanje. Nazvali su napitak „kahwah“, što je opisalo „vino“ koje je muslimanima bilo zabranjeno. Bogati su građani u svojim kućama izgradili prostorije koje su bile namijenjene isključivo ceremoniji ispijanja kave. No, i manje bogati nisu trebali živjeti bez kave. Svugdje se na ulicama prodavala svježa kava na standovima. Tako su u 15. stoljeću nastale takozvane „kaveh kanes“, kavane, mjesta za komunikaciju. Godine 1554. prva je kavana otvorila svoja vrata u Konstantinopolu. U Turskoj se žena mogla zakonski razvesti od svog supruga ako joj nije dao da pije kavu.

Nastavlja se…

Vaš oglas ovdje?

Još nema komentara, Vi možete biti prvi!

Ostavite komentar