Ne, suprotno. Kofein poboljšava metabolizam i poveća trošenje masnoće, poveća proizvodnju temperature i tlak našega tijela i time cijeli metabolizam. Nije bezveze da se ritualno pije šalica kave nakon jela. Ako ste sportaš, probajte se sjetiti popiti jedan ili dupli espresso prije treninga.

Pokušavate li zatrudnjeti, nemojte piti kavu.

To je nažalost istina. Previše kave smanjuje šanse začeća. Razlog je što kofein smanjuje aktivnost jajovodnih mišića i tako otežava put od jajnika do maternice. To su javili znanstvenici iz SAD oko Sean Warda koji su objavili članak u listu “British Journal of Pharmacology” na bazi istraživanja s miševima.

Svejedno je koju marku papirnatih filtera koristite za filterkavu.

Nije. Jeftini filteri ili oni od jeftinog papira rade i lošiju kavu. Pazite kada kupujete filterpapir od kojih su kemikalija odrađeni da vam ne pokvare okus kave. Jedna mogućnost je ispiranje filtera prije upotrebe ili kupiti na primjer filtere od rižinog papira (Misarashi) kao od tvrtke Hario iz Japana. 

Najbolje je kuhati kavu s mekanom ili destiliranom vodom.

Nije, jer su minerali u normalnoj vodi važni za dobru kavu ili razvijanje njezinih aroma. Najbolje je koristiti flaširanu izvorsku vodu ili vodu iz pipe priključiti na filtere (na primjer aktivni ugljen) koji poboljšavaju kvalitetu vode.

mitovi i poluistine 3. dio

mitovi i poluistine 2. dio

mitovi i poluistine 1. dio

U svojoj domovini u Italiji, ali i kod nas ovu divu jednostavno zovu moka ili cafetiera, a neki i Bialetti. Napitak koji se kuha ovom metodom Talijani zovu jednostavno caffe isto kao i espresso. Kako je u Italiji običaj kod kuće kuhati kavu u moki, a za espresso se odlazi u kafić, smisao naziva caffe razumije se iz konteksta.

Alfonso Bialetti (* 1888 † 1970) bio je talijanski izumitelj. Njegova moka express bila je prvi kućanski stroj za kuhanje kave koji je radio po principu perkulacije. Nakon Drugog svjetskog rata Alfonsov sin Renato krenuo je u agresivnu promociju ovog proizvoda i tako je prvo postao važan dio talijanske kuhinje (cucina italiana) i kasnije pravi svjetski hit. Slogan mu je bio: in casa un espresso come al bar. Prepoznatljiva je po svojem oktagonskom obliku i što je izrađena od aluminija. Danas ih ima i od nehrđajućeg čelika što omogućava i drugačije forme i veličine. Na primjer poluotvorenu verziju. Ali uglavnom je klasična moka do dan danas ostala ista u svom dizajnu.

Bialetti je radio u Francuskoj u jednoj tvornici aluminija prije nego se vratio 1918. godine u Omegna-Crusinallo, u Italiji gdje je otvorio vlastitu tvrtku za strojeve. Tada je došao na ideju kuhanja kave pod manjim pritiskom, ne kako su to tada činili veliki ugostiteljski aparati (vidi Tipo Gigante) nego pod nižim pritiskom izravno u vrč.
Do 1933. je godine uglavnom riješio sve tehničke probleme i krenuo u prodaju. No dok stvari u svoje ruke nije preuzeo njegov sin, Alfons je svoj proizvod prodavao samo na lokalnim štandovima i tržnicama. Tek kada je Renato patentirao moku i izgradio najveću tvornicu za aparate kave do tada, krenula je ova uspješna priča.

Pritisak

Pritisak koji se stvara u moki ovisi s jedne strane o granulaciji, znači stupanj mljevenja, a s druge strane od maksimalnog pritiska izlaznog ventila u donjem dijelu aparata. Na primjer, kod prefino mljevene kave stvorio bi se u donjem dijelu prevelik pritisak i voda ne bi prolazila u gornji dio kroz cijev, nego bi vaporizirala kroz sigurnosni ventil. Ako voda procuri između spoja oba dijela, nije dobro zašerafljeno ili je gumica oštećena.

Uloga zagrijavanja

Što je veća temperatura, to se voda brže istisne kroz kavu jer s većom energijom temperaturna krivulja sve je više u porastu. Štednjaci na plin su zato zbog visoke i kontinuirane temperature predestinirani za moku. Ceranski štednjak je zbog pulzirane energije najlošiji izbor.
Veća energija za temperaturu vode i nema toliko velik utjecaj jer rezultirajući porast pritska vrelište mijenja samo minimalno. Bitna za pravi period ekstrakcije je brzina s kojom voda prođe kavu i time utječe na to koliko se arome oslobode. Granulaciju dakle treba prilagoditi željenoj brzini kojom voda prolazi kavu. Uglavnom kao i kod ostalih metoda. Prolazi li voda prebrzo, vjerojatno je kava bila pregrubo mljevena ili je filter bio možda premalo punjen i obratno.

Krema

S klasičnom Bialetti ne možemo kreirati nikakvu ili barem nikakvu stabilnu kremu jer je pritisak od 1,5 bara prenizak.
No, postoje već inovacije kao npr. “cremator”, ventil koji tako dugo ne pušta vodu dok se ne stvori pritisak od šest bara. Tu se navodno već dobio neki rezultat u smislu kreme.

Argumenti protiv Moke

Često su mnogi protiv aluminijskog materijala jer nije isključeno da sitni dijelovi aluminija ne prelaze u kavu. Osim toga s mokom uvijek kuhate kavu s prevrelom vodom, što za ljubitelje espressa nikako nije prihvatljivo. Ipak, ona ima svoje fanove i o okusu se nema što raspravljati. Na kraju, i kod ove metode postoje mogućnosti igranja s granulacijom. Treba isprobati i možda ipak još nije prošlo njezino vrijeme.

Kada pomislimo na kavu i Austriju najvjerojatnije mislimo na Beč i njezine kavane, historijske kuće u kojima se već stoljećima druži prvo kulturna, a kasnija cijela populacija Austrijanaca. No, trenutno je Beč i svim baristima i ljubiteljima kave cijelog svijeta sve bliže u centru pažnje jer se ove godine tamo organizira svjetsko prvenstvo barista (WBC). Nikada ne bismo pomislili da se može naletjeti, negdje na njihovoj autocesti, na benzinsku crpku pred tunelom Tauern na mjesto gdje se ozbiljno bavi s kavom. Točno to mi se dogodilo. Umoran od vožnje i željan nešto pojesti navukla me benzinska i ugostiteljska ponuda kuće “Landzeit” ravno u dolini iznad tunela Tauern. Pogled za 5! No, odmah sam uočio ogromnu reklamu benzinske: “Gourmet Coffee – 100% Arabica”. Iako bih inače odmah išao provjeriti o čemu se tu radi, ovaj sam put bio pregladan i tako propustio ovu, kako se činilo, priliku i produžio deset metara dalje u “Landzeit”.

Gurmanski je ovo izvanredno mjesto.

Iako se na prvi pogled čini da je sve složeno i koncipirano kako smo to već navikli od svake druge gostionice na modernim odmaralištima, brzo se primijeti da je tu nešto drukčije. Imaju svakodnevnu ponudu svježe pečenog kruha. Meso koje se nudi 48 sati visi u nekom prostoru sličnom dimnjaku. Majstor roštilja pred vama ispeče komad mesa koji izaberete kako god želite i kako još niste vidjeli – pravi barista samo za meso. Valjda imaju i oni svoj naziv i natjecanje.

To me sve impresioniralo, ali pravo čudenje je krenulo kada sam došao do blagajne i iza gospođe koja mi je naplatila stoji „La Marzocco“ aparat. Pored njega „Mini Mazzer“ i na drugoj strani „Mahlkoenig“ mlinac. No nisam naručio kavu. Velim, bio sam pregladan.

Krenem do nekog slobodnog stola i kada sam se okrenuo kako bih sjeo uočim iza „La Marzocca“, „Probat“ pržilicu. Silose s raznim kavama. Neke su kave izložene da kupci dobiju osjećaj kakve sve kave mogu kupiti. Uglavnom, mala radionica/pržionica i izložbeni prostor posvećen kavi, kakvog bi se jako teško kod nas našlo. Da jos spomenem da nigdje ni znaka ni riječi o tome kada se približite tom objektu.

Još pod dojmom toga, na povratku do auta pomislio sam da odem vidjeti što se na samoj benzinskoj nudi. Sjećate se onog naziva: “gourmet coffee”. No, razočaranje je bilo veliko, ali u stvari i nije jer sada je svijet bio opet u redu. Iza šanka neki full automat koji je izbacivao kavu na pritisak gumba. Pfui! Naziv 100% Arabica i gourmet cofffe ne služe ničem drugom nego kao marketinški slogan, jer danas već svi coffee snobovi znaju da ako je 100% Arabica, onda mora biti je dobro.

Sada se još možda pitate jesam li probao onu kavu iz “La Marzocca”? Nisam, jer htio sam onaj prostor imati u sjećanju onako kako sam ga opisao. Rizik je bio prevelik da bih ga pokvario, a uostalom imam se čemu veseliti kada opet onuda prolazim. Ipak, ako će te vi tamo ikada stati, javite nam kakva je kava.

http://www.landzeit.at/

Day cafe pratimo od otvorenja. Dizajn lokala je vrlo svjež, vesel i otvoren. Najzanimljiviji dio je ogromna školska ploča preko cijelog jednog zida na kojoj se mogu pronaći sve redovne i posebne ponude dana. Prostor je podijeljen u restoran i kutak u kojemu se može popiti kava, s tim da jedna zona prelazi u drugu i da se ne stvara dojam da jedni drugima smetaju. Sve u svemu mjesto je bogato opremljeno bez da se moramo bojati visokih cijena. Iskreno, nije ni za čuditi se, jer čini se da svi koji otvaraju nove lokale ulažu u dizajn i prostor.

Uglavnom prostor širi duh zdravog načina života pa tako nije ni čudo da je velika zelena jabuka postala logo ovoga mjesta. Općenito je zelena ona boja koja će vam ostati u pamćenju nakon posjeta Day Cafeu. Ekipa koja vas poslužuje je vrlo ljubazna, motivirana i kreativna. Od kuhara koji stalno nešto kemijaju u svom kutu i koje imamo priliku pratiti dok rade jer je kuhinja otvorenog tipa, do baristice koja kreira napitke od kave. Kava se radi na Rancilio aparatu i najvažnije što smo primijetili je da su baristi zainteresirani za pripremu kave i željni biti što bolji.
Nadamo se da ne će stati u svom entuzijazmu. Ponuda napitaka je široka, pored klasične ponude kave i toplih napitaka možete naručiti i razne kave s okusima, čokoladama,  slično ponudi velikih Coffee Shopova.

Sve u svemu, Day Cafe je ugodno mjesto za ručati, piti kavu, družiti se, raditi na kompu, odmarati – nema što ovdje ne možete! Provedite jedan day u Day Cafeu!

Više informacije na njihovom Facebook profilu.

Espresso je 99% voda! Što je ostatak?

Biljka kava vrsta je Coffea i spada u porodicu Rubiacea. Između 40 poznatih vrsti, samo su dvije od veće važnosti u svijetu jer su i financijski isplative. To su svima poznata Coffea Arabica i Coffea Canephora s vrstom Robusta. Arabica zauzima 60% svjetskog uzgoja kave, a ostalo uglavnom Robusta. Kava se sadi u tzv. kavenom pojasu 25° sjeverno i južno od ekvatora. Biljka kave uspjeva najbolje na temperaturama koje su klimatski i čovjeku najugodnije. Arabica raste na visokim nadmorskim visinama uglavnom između 800 i 2000 metara iznad mora. Ona je osjetljiva na štetočine i visoke temperature. Najbolje joj odgovara od 15 do 25° Celzijusa dok Robusta podnosi i do 30°, zbog čega je otpornija od Arabice i već raste na nadmorskoj visini od 300 do 800 metara. Mraz je jedan od najvećih neprijatelja kave. Ipak, najkvalitetnije vrste rastu iznad 1500 m, tamo su prosječne godišnje temperature niže i konstantnije i plodovi sazrijevaju sporije što im omogućava da razviju više arome i fine kiseline. Udio kofeina je u Arabici 1 do recimo skoro 2 %, što je puno niže nego kod Robuste (od 2 do 4,5%).

To ne znači da je 100% Arabica garantirano top kvaliteta! Kako ima vrhunskih Arabica tako ima i loših i isto tako s Robustom. Tri su glavna kriterija za kvalitetu. Mjesto uzgoja, berba i prerada. Uostalom i pakiranje, skladištenje i transport i mnogo toga.

Što određuje glavne kriterije okusa: aromu, punoću i kiselinu ?

Odgovor: kao i kod vina, glavnu ulogu igra okoliš. Oko 90 zemalja u kavenom pojasu oko ekvatora imaju idealne i manje idealne uvijete za uzgoj kave. Uglavnom prosječna temperatura zraka između 18 i 25 °C i zemlja u kojoj raste kava koja je duboka, rahla, dobro prozračena i porozna te ima neutralnu ili lagano kiselu pH- vrijednosti.

Glavni kriteriji kvalitete pri svakoj berbi kave sastoje se u pažljivom odvajanju zrelih od nezrelih ili prezrelih plodova te izrazitno precizna prerada koja ne dozvoljava pogreške. Najbolja kvaliteta dobiva se selektivnim branjem samo zrelih bobica (ručna ili tzv. Hand Picking – metoda). U nekim regijama period izmedu prve i zadnje zrele bobice može trajati do tri mjeseca, koliko je onda i period berbe. Na velikim visinima nema ni druge alternative osim ručnog branja jer na strma brda i plantaže ne može nijedan stroj za kojeg u većini slučajava farmeri ionako ne bi imali novca. Tako je najjeftinija metoda ujedno i najbolja metode berbe. Metoda povlačenja ( Stripping –metoda) je metoda po kojoj se bobice posve povuku sa stabljike. Ta je metoda brža ali njome se uberu i još nezrele bobice. Selekcija i razdvajanje zrelih od nezrelih se obavi kasnije u jednom dodatnom procesu. Mašinskim branjem dobiva se kvalitetom lošija sirovina. Tu metodu uglavnom koriste Brazilci koji imaju ogromne ravne površine i plantaže (230.000 Faziendas na dva milijuna hektara – koliko je više od trećine hrvatske površine i na kojima se proizvede 30% svjetske kave) po kojima veliki strojevi voze i tresu stabla.

Koliko bi se biljke kave i ljude koji brine o njima trebalo cijeniti pokazuju sljedeće brojke:

Biljka kave počinje nositi plodove tek nakon 3 ili 4 godine. Nakon 6 – 8 godina dosižu svoj produktivni vrhunac. Sljedećih 10 do 15 godina biljka nosi plodove jednom godišnje. Za jednu vreću sa 60 kilograma kave potrebno je 100 grmova – jedan grm = 500 gr. Za jednu šalicu espressa potrebno je 50 zrna kave. Jedan farmer uspije ubrati do 20 kg kave na dan. Oko 100 milijuna ljudi na svijetu živi od uzgoja kave.

Nakon berbe zrno kave mora se osloboditi iz svoje bobice. To se radi na jedan od tri načina koji odlučuju o daljnjoj kvaliteti obrađivanih bobica. Prva metoda je suha priprema. Zrna se suše na velikim površinama i moraju se stalno okretati. Ovo je najjeftinija, ali i rizična metoda zbog rizika vlage i gljivice – postoji mogućnost da zrna trule. Druga varijanta je mokra priprema koja je i skuplja metoda. Potrebno za jednu kilu kave je oko 120 litara vode. Prvo se zrna kroz kanale punjene vodom operu i sortiraju u bazenima punjenim vodom gdje prezrele bobice plivaju na površini, a nezrele padnu na dno – sve što je između vodi se do “pulpera”. Pulper je stroj kojim se namočene i fermentirane bobice oslobađaju od voćnog mesa oko zrna – na kraju se ostatke opet opere. Polusuha priprema je slična mokroj metodi. Razlika je da se ostatci nakon procesa u pulperu ne peru, tako ostaju ostatci voćnog mesa uz zrna, kava je slađa i tako se suši.
Nakon svega toga kava ide na sortiranje. Zrna kave sortiraju se po veličini, gustoći i boji, ujednačenost u veličini i broj pokvarenih zrna po probnoj jedinici i Cup Quality (aroma i punoća). Kako se sortira? Netko sjedi na podu i gleda zrno za zrnom? Uglavnom da! Naravno, postoje u bogatim zemljama i strojevi za to, ali većina tih zemalja nije bogata. Farmeri pojedinci i regionalne udruge i kooperanti otkupljuju njihovu kavu i plačaju opet mještane da ručno i pomoću šablona sortiraju kavu koja onda po tim kriterijama dobiva cijenu. Svaka država ima svoje kriterije sortiranja i pogotovo sustav označivanja. Na primjer, oznake Indonezije su: R=Robusta; A=Arabica; WP=wet processed; DP=dry processed i šest kriterija kvalitete – 1&2=High; 3&4=Medium; 5&6= Low i AP=After polished; L,M,S=Large, medium and small .
Primjer:

Indonezija R/DP Grade 2L
Dry processed large Bean Robusta of High Qualiaty
Indonezija A/WP Grade 3/AP
Medium quality polished
washed arabica

Na kraju kave stižu na naša sklađišta i prodaju se na burzama u New Yorku i Londonu. Čudesno, zar ne?

pisao je prijatelj kave:

“Mjere su za 2 fildjana
Fildjan je soljica koja nema rucku, drzi se sa 3 prsta i u vise slucajeva se kafa srce. Znaci stari obicaj je srkanje kafe, skoro se ne dira fildjan usnama…

Bosanska kafa

2 cajne kasike kafe u dzezvu (bakrenu), i dzezvu staviti na vatru dok kafa ne pocne mirisati, onda zaliti vrelom vodom, da kafa PUKNE (zvuk koji pravi voda kada dodje u dodir sa vrelom kafom, i vrelim dnom dzezve… vraca se na vatru da kafa krene (kad pocne da vrije, kafa krene da izadje iz dzezve) onda se skida sa vatre, uz kafu se obavezno sluzi “rahat lokum” sa cackalicom, casa vode i secer u kocki, i kasikica naravno… Pravilno se kasikicom hladna voda iz case sipa u dzezvu da se dopuni dio koji je ostao do vrha dzezve, kocka secera se umoci u fildjan, namoceni dio odgrize i preko toga se srce kafa…

Turska kafa

4 cajne kasike kafe, secer po mjeri i HLADNA voda, sackekati da sve krene, i zaliti sa malo vrele vode, potom ostaviti da odstoji malo kafa, da se talog smiri, nasuti kolicinu jednog fildjana… sluzi se sa “rahat lokumom” i casom vode…

Srpska kafa nema velikih razlika kao Bosanska osim toga sto se “srpska” ukuhava sa secerom…
Ne koriste kocku nego secer odmah ubacuju sa kafom i zaljevaju vrelom vodom… Cesto koriste i oni fildjane, mada biraju, ne koriste sa mjesecom i zvijezdom…

“O ovome znam, posto sam radio u nacionalnom restoranu u sarajevu, i bili smo specializirani za sluzenje kafa.”

Da da dodam, da ima i arapska “kafa” moze se nazvati kafom, mada kod nas to nema smisla…
Ima smjesa vec pripremljena koja u sebi u glavnom sadrzi zelenu kafu, koja nije termicki obradjena al je samljevena i kardamom, i dosta dosta drugih zacina, koje vjerujte mi ne pamtim… Stave se 3 kasike te smjese na 0,4 – 0,5 dl vode, i ostavi se da vrije 4-5 minuta, ima jako intenzivan miris… Sluzi se u specialnim ibricima, i vrlo malim fildjanima i obavezno sa hurmama, jer su hurme kao sladilo… hurme (datule)”

Sada ste vi na redu…

Tek toliko da ste čuli! Što to znači? Uzgoj kave na punom suncu podiže produktivnost uroda. Uzgoj u sjeni velikih stabala koja svojim lišćem i granama daju sjenu s jedne strane smanjuje urod, ali s druge se strane dobije ujednačen urod. Prednost takvih stabala za sjenu je da bolje reguliraju različite prijelazne temperature dana i noći, čuvaju stabla kave od vjetra i mraza, smanjuju širenje korova, pomažu spriječiti eroziju tla i nude mnogim životinjama novi prostor za život, ovisno o tome kako i gdje neka stabla za sjenu uspijevaju smanjiti udar sunca do 25%. Arabica treba puno sjene, dok Canephora bolje podnosi izravno i puno sunce.

Ponekad možemo pronaći kavu koja nosi naziv Passiv organic. To znači da su biljke kave posađene i rastu divlje i u prašumi. Čovjek samo utječe rezanjem većih stabala koja previše zaklinju sunce. Stabla Arabice znaju narasti do osam metara, dok su stabla Canephore nešto manja od šest metara. Na plantažama se znaju rezati stabla na dva do tri metra zbog lakše berbe.

Na cijelom svijetu raste na 10 milijuna hektara oko 15 milijardi stabala kave. Godišnji urod jednog stabla nosi otprilike pola kile.

Vrući napitci kao što je kava ovih su dana dobar način za zgrijati se iznutra. Začuđujuće, ljudi zbilja vole svoju kavu toliko vruću da bi mogla spržiti ostalu kožu na čovjeku.

Svoju kavu ne pijem hladniju od 88 stupnjeva Celzijusa…

Znanstvenici iz Kalifornije istraživali su pomoću jednog eksperimenta s 300 ispitanika koja je najdraža temperatura potrošača ispijanja kave. Svatko je od njih morao jednu nešto vreliju i jednu hladniju kavu tako dugo mješati dok nije postigao svoju idealnu temperaturu za ispijanje kave. Kod ekstremnih kandidata je temperatura dostigla nevjerojatnih 88 stupnjeva Celzijusa. U prosjeku je ipak bila kod 60 stupnjeva. No već je to toliko vruće da ne samo da bi trebalo boljeti u ustima nego i za ruku. Jer generalno je ustanovljeno da granica tolerancije za bol na koži leži između 45 do 50 stupnjeva.

Jesu li usne sluznice manje osjetljive?

Najjednostavnije objašnjenje bilo bi da kada kavu pretočimo ili suknemu sa zrakom da se tada ona prilično ohladi da ne boli. Upravo to su znanstvenici testirali postavivši senzore u šalice i senzorske flastere po ustima i jeziku ispitanika. No, rezultat je pokazao da je temperatura pala samo minimalno i da je još uvijek daleko iznad teorijske granice tolerancije.
Ne bojite se! Pizza je u usporedbi s kavom daleko opasnija…
Činjenicu da kandidati ipak nisu osjetili bol dok su pili vrelu kavu objašnjavaju znanstvenici sljedećim: možda su usne sluznice manje osjetljive i slabije proslijede toplinu prema živcima ispod sluznice nego što je slučaj na ostaloj koži. Nadalje, vrijeme kontakta kave i jedinstvenih točaka u ustima je prekratko da bi došlo do oštećenja. To je uostalom i razlog zašto je vruća pizza opasnija, jer se rastopljen sir prilijepi na sluznice i kontakt je predug te tako dolazi do opekline.
No, svakako nije za preporučiti piti prevruću kavu, već zbog same kave.

Je li istina da kada promiješamo cappuccino zvuk postane sve viši i viši?
Pitanje je dosta „bedasto“, ali ponekad nemamo što raditi dok čekamo i gledamo
u šalicu pred sobom. Zašto ne sudjelovati u istraživanju ovog fenomena koji muči sve znanstvenike svijeta? Dobro, možda ne baš sve.
Fenomen je poznat pod imenom “hot chocolate effect”. Pojavi se uvijek kada miješamo tekućinu koja je punjena zrakom. U slučaju cappuccina to je pjenjeno mlijeko. Ako kucamo žlicom po dnu šalice za vrijeme miješanja, zvuk koji bismo trebali čuti je na početku dubok, a s vremenom postaje sve svjetliji kako zrak nestaje iz tekućine.
Već je 1962. godine izašao prvi članak s teorijom o tom efektu, a 1982. godine izašao je članak Franka Crawforda u American journal of Physics na temelju njegovih eksperimenata, a u kojemu precizno opisuje fenomen mijenjanja zvuka.

Otprilike, u tekućini zbog lupanja žlicom nastaje stojeći val. Frekvencija, uz konstantni volumen, ovisi o brzini kojom se zvuk širi tekućinom. Brzina opet ovisi o gustoći i masi tekućine. Voda se praktično ne da stisnuti, zato zvuk u njoj ima visoku brzinu od 1500 metara u sekundi. U mješavini zraka i vode ta se brzina dramatično smanjuje – još sporije nego samo u zraku, brzina može pasti do 120 metara u sekundi. To vodi do zvuka koji je dublji za tri oktave.
Što je s čajom? Ako u njega umiješate šećer, možete i tu otkriti taj efekt.
Isprobajte i javite nam što ste otkrili!

Posjetite:

Festival čokolade ZAGREB CHOCOFEST održat će se od 10.-14. veljače 2012. u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića.

Već se mnogo puta zadnjih godina filter kavi predvidio kraj upotrebe u našim kućama. Interes za espresso konkurenciju širio se prebrzo i moćno. Usprkos svim skepticima “brewing metode” danas postoji sve više i više ljubitelja. Vraća se ručno filtriranje u naše kuhinje.

Melitta Bentz nije baš voljela soc u šalici. Voljela je eksperimentirati i tako je jednostavno uzela stari mesingani lončić, probušila nekoliko rupica i pokrila komadićem bugačice koji je držao soc izvan šalice. Godine 1908. tako je izumila filter kavu i time jedan od najpopularnijih načina pripreme kave. Metoda se temelji na metodi prelijevanje kave vrućom vodom u intervalima. Osvajanjem ugostiteljskog svijeta espressom i cappuccinom činilo se da nema više opravdanja za ručne filtere. No, u zadnje se vrijeme se širi vijest da se raznim metodama pored espressa mogu pripremiti odlične šalice kave – pretpostavljeno je da imamo dobra zrna. Osim toga je i povoljnije, sve metode koje ćemo vam predstaviti, zajedno ne koštaju koliko jedan espresso aparat srednje klase.

Ne preferiramo nijednu metodu (dobro, nije istina, imamo favorite), jer sve imaju svoje prednosti i mane i zanimljivo je međusobno uspoređivati razne metode.

Melitta ručni filter ili Hario V60

Ručni filteri su već dugo poznati i dokazali su se kao dobri i jednostavni. Najbolje je koristiti porculanski filter jer je taj neutralan za okus i bolje sačuva toplinu. S vrućom se vodom filter ugrije i ispere papirnati filter. Onda se dodaje kava u filter i prelijeva prvim valom vode. Nakon toga se pričeka trenutak s čime kavi dajemo vrijeme da nabubri. Onda polako i kontinuirano dodajemo val za valom. U najboljem slučaju procedura traje tri do četiri minute kada je sva voda prošla filter. Ako to nije slučaj, pomaže regulacija u postepenom mljevenju, no točna regulacija vremenskog intervala ekstrakcije s ovom metodom nije moguća. Papir ne isfiltrira samo mljevenu kavu nego i puno ulja kave. Rezultat u šalici je zbog toga bistra i u tijelu jako lagana kava koja i škrtari kiselinama.
Ručni filteri su vrlo jednostavni za upotrebu i brzo se očiste. Kompleksne arome ne mogu se očekivati.

French Press

Kako ime daje naslutiti, ova metoda najvjerojatnije dolazi iz Francuske. Ipak i kod nas french press nije samo u krugu frankofila pronašla svoje ljubitelje. Kanta se ugrije vrućom vodom i dodaje grubo mljevena kava. Zatim se nalije voda i promiješa. Nakon tri do četiri minute može se fino stisnuti sito do dna kante. Prednost ove metode je da su voda i kava stalno u kontaktu i tako možemo i prilagođavati vrijeme ekstrakcije. Dalje svi sastojci i arome prelaze u šalicu. No, zbog toga uvijek ostaje jedan sloj soca u loncu i zbog toga uvijek ostaje lagani prašinasti osjećaj u ustima. Nakon pripreme moramo kavu pretočiti u drugu karafu kako kava ne bi dalje ekstrahirala u french pressu i tako s vremenom postala gorka (vrijedi pogotovo za velike french presse s kojima možemo kuhati više šalica). Što se tiče okus kave iz french pressa, ona je harmonična i puna nuance, zbog ulja je tijelo i osjećaj u ustima teži i bogatiji. Arome kave se jako dobro razvijaju.

Walkuere Karlsbader Kanne

Ovaj porculanski kavnik već je više od 100 godina na tržištu, dok je u našim krajevima gotovo nepoznat. Mnogim ljubiteljima kave je on non plus ultra što se tiče pripreme kave. Optički podsjeća na nešto što bismo mogli pronaći samo kod bake u vitrini. Prednost ove metode je što je vrč i filter od porculana, tako da ne postoji ništa što bi moglo spriječiti arome da stignu u šalicu i ništa što bi moglo imati utjecaj na njihov okus. Kavnik se sastoji od tri dijela. U sredinu stavimo jako grubo mljevenu kavu da se fini filter ne bi zaštopao. Nakon toga postavimo razdjelnik za vodu i dodajemo jako polako i kontinuirano val za valom vode u taj gornji dio. Najbolje to radimo s velikom žlicom dok je sva voda procurila. Ovoj je metodi potrebno puno vremena i strpljenja i zato nije preporučljivo za brzu jutarnju kavu. Ovo je nešto za goste. Rezultat su izbalansirane i harmonične arome.

Aeropress

Aeropress je prije šest godina izumljena u Americi i kod nas je već okupila dosta fanova. O njoj smo već par puta pisali i nije tajna da je to naš favorit. Metoda je apsolutno jednostavna. U jedan klip kojega na dnu zatvorimo papirnatim filterom dodajemo kavu i nalijemo vruću vodu. Onda pritiskom cilindra pritisnemo vodu kroz kavu. Po principu Aeropressa spaja metodu kuhanje kave u valovima i pod pritiskom. Plastični korpus Aeropressa valjda ne bude dobio neku nagradu za dizajn, ali što se tiče okusa i arome Aeropress ima sve adute na svojoj strani. Zbog papirnatog filtera tijelo je više lagano, ali s velikim spektrom arome.

Lets brew!